Mnogi i danas vjeruju da je u vrijeme Drugog svjetskog rata Beograd oslobođen 20. oktobra 1944. godine, to su u to vrijeme vjerovali i mnogi građani Beograda, kao i oni koji su na Terazijama igrali kolo, a mnogi od njih su još uvijek bili u vojnim uniformama. Taj dan su mnogi ljudi izašli iz svojih domova i skupljali se na ulicama, a sa sobom su vodili i svoju djecu da i oni budu dijelom veselja zbog oslobođenja. Međutim, u jednom trenutku muziku je utišala ogromna eksplozija, a ulica je odjednom bila prepuna krvi. Smijeh i pjesmu su zamijenili urlici, vriskovi i plač ljudi na ulicama koji su shvatili da se desio veliki masakr. I dok su se brojali mrtvi i ranjeni, jedan od glavnih oficira je u stranu odveo mladog partizana Gojka Kraljevića i izdao mu najteže naređenje u njegovom mladom životu

Gojko je taj dan slavio svoj 20 rođendan, a mnogim svojim suborcima je mogao da bude sin ili unuk. On nije slavio oslobođenje kao mnogi, već je za zadatak dobio da gleda šahtove na ulicama. to je radio iz razloga jer je bilo primijećeno kako jedna žena baca nešto u šaht, mnogi su mislil da se tu radi o smeću, a u stvari u pitanju je bila hrana za pripadnike posebne SS jedinice koja se krila u beogradskim kanalizacijama

Oni su u kanalizaciji bili mjesecima prije toga i čekali su na znak da bi otpočeli operaciji ”Ciklon jug”, u toj operaciji su trebali da zatruju vodu, što više hrane, da miniraju zgrade i da stvore haos u Beogradu. Stoga je Kraljević bio jedan od onih koji su imali zadatak da prate šahtove, a to je radio sa mladićima koje nije ni poznavao, da se ne bi saznao podatak koji su oni imali.

Ostatak pročitajte ovdje  OVDJE