Bila sam s dečkom te noći na večeri. Napolju je padala jaka kiša i kako smo izlazili, on je samo brže bolje dotrčao do kola, ušao i sjeo.

Vidjevši da je u njemu džentlemen “umro” krenula sam polahko nabadati u svojim štiklama po onom pljusku do kola, kad odjednom neko stavi iznad mene kišobran. Bio je to snažan, crn momak sa plavim očima i prelijepim osmijehom.

Uhvatio me je polahko oko struka i… zatim mi otvorio vrata auta, te smješkajući mi se rekao “Izvolite gospođice”, a kada sama sjela na suvozačevo mjesto, on se sagnu i dobaci i mome dečko:

“Gospodine izvinite, vas nissam vidio ranije, inače bih i vas dopratio, te vam otvorio vrata”

Njemu jenaravno bilo neprijatno, ali je valjda naučio lekciju za idući put.