Kako ste i sami po naslovu mogli da zaključite u nastavku vam donsimo jednu veoma zanimljivu priču, a riječ je o dvoje mladih ljudi koji su godina u ljetnoj sezoni iči da rade u Istru. Riječ je o Ivani i Matiji Paniću koji su inače iz sela između Nove Gradiške i Slavonskog Broda i koji su kako smo već naveli išli u Istru da rade.
Ali umjesto da spavaju u normalnoj sobi kao i sav ostali normalan svijet, oni su spavali u nekom ćumezu, u kojem su se odlagale neke stvari, a dušek na kojem su spavali bio je postavljen na sto, i tako je bilo tokom cijelog ljeta, a kada bi došla zima, onda bi oni odlazili u Austriju. Ivana je inače završila srednju ekonomsku školu, dok je Matija po zanimanju mašinovođa, ali nikada nije imao priliku da vozi voz, nego se bavio drugim poslom, tačnije postavljao je keramiku. Ono što su zarađivali nisu trošili na zabavu niti na provod, nego su kupovali slavonske njive, sve u nadi da će nekada imati nešto svoje.
Kroz nekoliko godina uspjeli su da kroz zajedničko ulaganje otvore porodično poljoprivredno gazdinstvo 2014.godine, i tada su još uvijek bili u vezi, tek kasnije svoju ljubav krunisali su brakom, a za medije njih dvoje izjavili su sljedeće: “Mnogo toga smo počeli, držali ovce, crne slavonske svinje… Hteli smo najpre da uzgajamo aroniju, ali smo poslušali prijatelja koji ima rasadnik, malo proučili i odlučili da posadimo nešto što drugi nemaju – dunje. Naravno da su nas ljudi čudno gledali, pitali šta će nam one, a baka je komentarisala: Bože dragi, jesu li poludeli!. Mislili smo stati na 300 sadnica, ali onda smo posadili još hiljadu, pa dve, tri hiljade”. Ostatak teksta pročitajte ovde.
