Razne zanimljive, poučne, srećne ali i tužne priče imamo priliku da čujemo kako iz našeg okruženja, tako i na društvenim mrežama, ili u medijima, gdje ljudi jednostavno podijele neko svoje iskustvo, ili nekome ko je njima poznat ili jako bitan. Mi vam danas donosimo jednu veoma tužnu priču žene po imenu Kris Smit, čiji život je inače počeo na jako težak način.
Ona je u toku djetinjstva često išla iz jedne u drugu starateljsku porodicu, cijelo vrijeme ona je zlostavljana i zanemarivana, pa onda shodno tome i ne treba da čudi što je ona pobjegla kada je imala samo 14 godina, a kada se to desi, ništa nije jednostavno, jer tada ste prepušteni sami sebi, ulici i opasnosti koja vreba iza svakog čoška. Dolazila je u situaciji da spava na ulici, da mora da prosi, a sa samo 17 godina Kris je dobila sina Metjua.
Kada je on rođen, ona se uselila kod jednog čovjeka koji je imao problema sa alkoholom, i imala je razne probleme sa kojima se stalno suočavala, a uprkos kojima je ona opet pokušavala da održi svoju malu porodicu. Zatim se dešava da se ona opet porodi, i da rodi djevojčicu koja je nažalost, nekoliko dana nakon rođenja preminula, a sahranjena je na Metjuov treći rođendan, i za Kris je sve to jednostavno bilo previše, pa je tako ona rekla: “Morala sam slaviti dan rođenja jednog deteta i žaliti za životom drugog. To me je slomilo.” Ali ova tragediuja ju je nešto naučila, tačnije pojasnila, i to je ono što je nju zapravo i slomilo, a to je da je ona shvatila da svom sinu ne može da podari normalan život, i zbog toga je odlučila da ga da na usvajanje, kada je on imao samo 3 i po godine, a ona je imala 21 godinu, i smatrala je da je to ispravno. Ostatak teksta pročitajte ovde.