Nebojša Milošević, porijeklom iz Male Sugubine u blizini Trstenika, posjeduje impresivan IQ od 203. Poznat je po svom doprinosu kao idejni tvorac mjenjača u modelima “jugo 45”, “jugo 55” i “florida”. Značajno je da se njegova inovativna dizajnerska rješenja nastavljaju implementirati u Mercedes kamione u sadašnjoj eri. Godine 1993. doživio je proglašenje zastarjelosti u području Hidraulike i Pneumatike u cijenjenoj tvornici “Prva petoletka” u Trsteniku. Čovjek čiji je intelektualni kapacitet samo 20 bodova ispod slavnog Nikole Tesle sada živi u rodnom gradu i živi skromno od mirovine. Nebojša Milošević rođen je 3. veljače 1948. u Maloj Sugubini. Osnovno obrazovanje stekao je u rodnom mjestu kao iu Milutovcu, a kasnije je završio studij strojarstva sa smjerom građevinar na Trsteniku.
Značajan utjecaj mog djeda Miloša, koji je porijeklom iz Soluna i koji je prešao Albaniju, boreći se sedam godina od Drugog balkanskog rata do Arnautske pobune na Kosovu i Metohiji, oblikovao je moj život. Njegovo ime je bilo osnova mog prezimena, koje je prije bilo Jevremović. U znak zahvalnosti za svog djeda, koji je ranjen na Mačkovom kamenu i nakon toga izgubio vid, moj otac je promijenio naše prezime. Kroz razigrane aktivnosti prenio je matematička znanja djeci iz našeg susjedstva. Tijekom prvog razreda osnovne škole tek sam trebao naučiti abecedu, ali sam posjedovao znanje za izvođenje složenih matematičkih operacija kao što su zbrajanje, oduzimanje, množenje i dijeljenje do zapanjujuće milijarde. Godine 1968. Milošević je podnio svoju prvu patentnu prijavu za stroj za sakupljanje peludi, koji je kasnije kupila “Dalmacija bilje” iz Dubrovnika.
Dok sam služio vojsku, iskoristio sam priliku da besplatno i bez poreza prijavim patente. Jedan značajan izum bio je hidrodinamički automatski mjenjač koji je uvelike koristio vozačima Mercedesovih “retarder” kamiona. Ponudio sam licencu za patent Mercedesu, a iako su iskazali interes, savjetovali su mi da se najprije obratim domaćim proizvođačima unutar SFRJ. Ako su odbili, mogao bih se ponovno povezati s Mercedesom. Meni najbliži proizvođač bio je u Kragujevcu, pa sam posjetio “Zastavu”, koja mi je odmah ponudila posao u njihovom zavodu. Nakon uspješnog testiranja, Fiat je prihvatio moje rješenje, pa je “Zastava” u samo godinu dana proizvodnje uštedjela impresivnih 4,5 milijardi dinara, jer je “fića” koštao 736.000 dinara.
Iako nisam dobio nagradu od Zastave i Fiata, Fiat je dao kredit za razvoj novog vozila koje je moglo biti naše da nije bilo problema s licencijom. Zbog toga sam bio uključen u tim konstruktora vozila. Nažalost, patente mu je ukrala američka NASA. Unatoč tom neuspjehu, uspio je uštedjeti “Zastavi” pozamašnu svotu novca, a mi se i dalje ponosimo pomacima u poboljšanju tenkovskih motora, točnije turbo motora, za što smatra da je dovelo do proglašenja tehnološkog viška.
