Slučaj Koste Kecmanovića i dalje privlači pažnju, ne samo u Srbiji već iu regionu. Ljudi još uvijek pokušavaju shvatiti šta je navelo dječaka mlađeg od 14 godina da počini tako gnusan čin. Razni stručnjaci su iznijeli svoja razmišljanja o tome, a sada se svojim mišljenjem izjasnila i Vedrana Rudan, poznata književnica, kolumnistica i novinarka. Tokom nedavnog gostovanja u jednoj crnogorskoj televizijskoj emisiji, Rudan je govorio o tragičnoj pucnjavi koja se dogodila u maju u Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar” u Srbiji, u kojoj je život izgubilo devetoro djece i školski čuvar.
U razgovoru na tu temu, jedna ugledna Hrvatica je izrazila iskreno mišljenje da je pomisao da je trinaestogodišnja djevojčica žrtva vršnjačkog nasilja neutemeljena i neopravdana. Umjesto toga, ona vjeruje da je glavna odgovornost i krivica na ocu mladog ubice. Žena je naglasila da je termin “vršnjačko nasilje” nedovoljan za opisivanje situacije i da se mora uvažiti uloga oca. Dalje je otkrila da je njena vlastita unuka istih godina kao i dotično dijete, za koje se navodi da je sebe nazivao “psihopatom”. Međutim, žena je pojasnila da se pojam psihopata ne koristi olako u modernoj psihologiji i označava uporno i ometajuće ponašanje, a pravi psihopate ne nazivaju sebe takvima. Stoga nije primjereno stalno etiketirati dijete kao pukog delinkventa.
On nije značajan kriminalac, ali je na njega negativno utjecao njegov nestabilni otac. Teško je shvatiti kako medicinski stručnjak, čija je dužnost da pomaže drugima, može posjedovati obilje oružja. Dodatno, zabrinjavajuće je da bi otac doveo sina na streljanu i naučio ga da puca s takvom preciznošću da može pogoditi muvu koja se kreće. Otac je izvor problema i on je razlog za to. Vedrana Rudan ističe da ako bi njenoj unuci dali vatreno oružje i dali upute da ga koristi, ne bi mogla nekoga ubiti jer nema iskustva s vatrenim oružjem.
Upotreba oružja u svrhu zaštite djeteta ne može se opravdati jer je ono prvenstveno namijenjeno ubijanju. Ovaj scenario se fokusira na sinovljevo razumijevanje situacije, dok očevi postupci ostaju neprimijećeni. Otac je osnovni uzrok problema, a dijete je nevina žrtva. Veličina ove tragedije je ogromna, a bol koji trpe oni koji su izgubili voljene je nezamisliv. Ne smatram odgovornim video igrice, filmove ili svoje kolege. Kao majka troje djece, čvrsto vjerujem da roditelji moraju zadržati kontrolu i ne dozvoliti svojoj djeci pristup smrtonosnom oružju. Hrvatski pisac tvrdi da roditelj koji svom djetetu da oružje u suštini čini ubistvo.
