Omer (71) i Hava (74) su bračni par iz bjelašničkog sela Brda koji je zajedno već nekoliko decenija. Unatoč svojim osamdesetima, imaju pozitivan pogled na život, jaku radnu etiku i uvijek nalaze razloge za osmijeh. Kao starosjedioci ovog kraja, dobro su upoznati s njegovom poviješću i nemaju namjeru otići. Što se tiče sadržaja, imaju pristup telefonu, vodi, struji i prohodnim cestama, uz svakodnevni prijevoz. No, nedostatak mladih ljudi zbog škole, posla, tvrtki rezultirao je nedostatkom vitalnosti. Omer napominje da imaju tri kćeri i jednog sina, a svi su u Bosni zasnovali svoje obitelji. Svoju su djecu dobro zbrinuli i pustili ih da idu svojim putem, uz povremene posjete i pomoć. Dok oni “skupljaju vunu”, Omer objašnjava svoju namjeru da isplete debele čarape za zimu.
Neke stvari nudim na prodaju, ali ih i poklanjam potrebitima. Unatoč tome što sam tri godine stariji od Omera, sposoban sam obaviti svaki zadatak stručno. Dodatno, gotove čarape šaljem prijateljima koji ih onda prodaju. Ne mogu podnijeti besposlenost i za mene naše sadašnje aktivnosti nisu izazov u usporedbi s prošlima. Prije smo sve morali sami nositi, a sada su to preuzeli strojevi – napominje. Istina je da je starija od mene. Ja sam bio mlad i neiskusan, a ona je bila zrelija, pa sam se slučajno sudario s njom. Napravio sam popriličan nered, kaže cerekajući se, a Hava komentira da je ona ta koja je “izdržala” muku. Međutim, i ja sam patio. Da s njim nije išlo, našao bi nekog drugog. No, sve dok mu mirovina i dalje pristiže, on je zadovoljan. Bolje da je mlađi od mene, a ako Bog da, uvijek će ostati iza mene. Osim toga, bio je i fizički snažan, a mnogo je radio u šumarstvu, prisjeća se Hava.
I sada, unatoč poodmaklim godinama, i dalje se bavi poljoprivredom i čuvanjem stoke. Na selu se, kaže Omer, bez krave ne može živjeti. Iako sam ove godine radio minimalno, moja djeca su nam pomogla. Blagoslovljeni smo što posjedujemo sve što nam je potrebno, uključujući i najzdravije mlijeko koje se može dobiti samo domaćim metodama. Naši napori ove godine uključivali su i sadnju krumpira, a unatoč pogodnosti strojeva, odustajanje nam ne dolazi u obzir, u što Omer čvrsto vjeruje. Unatoč prisutnosti estetski lijepih kuća na tom području, selo je i dalje pusto sa samo pet prisutnih domaćinstava. Sve ove kuće bile su u zapuštenom stanju i renovirane su. Neka od kućanstava prvenstveno se bave stočarstvom za život. Starije žene koje žive u planinama seljani smatraju čvršćima, zdravijima i bržima. Sa svojih 75 godina, Hava pronalazi snagu u svojoj zajednici i zadovoljenju svojih potreba. Omer, drugi stanovnik, priznaje da ne može zamisliti život ovdje sam bez svog partnera. Šali se kako ne može živjeti bez nje jer se ona i dalje brine o njemu iako je starija. Omer tvrdi da može jesti sve i nije morao tražiti liječničku pomoć zbog svoje dijete. Uz svaki obrok rado konzumira meso, vrhnje, sir i povrće.
Po dolasku u Omerovu kuću, njegova svekrva je pripremila jelo posebno za mene, prisjeća se. Omer zatim nastavlja izražavati svoje čuđenje zbog izbora njegove svekrve da jede isti obrok 75 godina. Priznaje da ga to ponekad zna dovesti do suza, jer je radila i zarađivala, a nisu siromašni, imaju sve što im treba. Unatoč tome, Omer je obeshrabren kad vidi što njegova svekrva jede i poželi da ona isproba druge opcije. Međutim, ona je na svom putu, jer je razvila averziju prema većini hrane otkako je kao dijete probala jetru. Kad kuha grah, napravi dva lonca, meni jedan s mesom. Omer je zadivljen snagom i radnom etikom svoje svekrve, kao i njenom bujnošću kose.
