Slavni Šaban Šaulić tragično je preminuo 17. februara ove godine, u prometnoj nesreći u Njemačkoj, kada je na njega brzinom od gotovo 200 na sat naletio na auto u kojem je bio šaban Šaulić sa svojim muzičarima, sahranjen je bez ikakvih vjerskih ceremonija 5 dana kasnije na poznatom groblju u Beogradu.

Njegovi najbliži prijatelji tada su komentirali da, bez obzira na odluku beogradskih vlasti da poznatog pjevača pokopaju na mjestu gdje zaslužni građani odlaze u vječni počinak, to nije Šabanova želja bila, mada je na prvi pogled tako i izgledalo; uvijek je govorio da želi zauvijek ležati na groblju pored svoje majke Ilduze, koja je pokopana sa svim islamskim vjerskim običajima.

Smrt je bila brža, neočekivana, ko bi očekivao to, ali sudbina je apsolutno ponekad nemilosrdna, tako da vjerovatno Šaban nije službeno izrazio želju svojoj ženi i djeci. Donijeli su odluku da na sprovod ne dovode hodže ili popove, htio je običnu gradsku sahranu, bez ikakvih vjerskih obilježja i službenika pri vjeri. Organizirali su civilni sprovod uz pjesmu trojice harmonikaša “Ne plači dijete”. Na samoj sahrani bilo je blizu 7.000 ljudi.“Šaban je rođen u muslimanskoj porodici, odgajan je u tom duhu, ali nije sahranjen po tim načelima Islama. Šaban je odrastao u SFRJ i nikada nije bio religiozno definiran uprkos svojoj porodici. Nikada nije slavio bajram ni slične muslimanske praznike, samo 1 maj  i Novu Godinu” – objasnili su iz njegove porodice i dodali da je Šaban poštovao svaku religiju, ali nije je ispovijedao.

Nije prošlo ni godinu dana od Šabanova pokopa, prema vjerskim interpretacijama, da bi duša našla mir po nekim pravilima, a u porodici poznatog pjevača vladala je panika, čak i u njegovom prvom komšiluku. Noću u Šabanovoj kući, u Krčedinu, vide Šabana kako hoda okolo, pali i gasi svjetla, a zatim sjedi ispred svoje kolibe na trijemu, gdje se uglavnom odmarao i gledao Dunav.