Jovanka Broz, bivša prva dama Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, često se prepoznaje samo kao supruga Josipa Broza Tita. Međutim, njezin doprinos svojoj zemlji daleko je izvan te uloge. Ne samo da je pokazala izuzetnu snagu i hrabrost tijekom rata, nego je također pomagala i obnašala razne državne dužnosti. Jovanka je bila marljiva studentica, bila je odlikaš nakon diplome i nije se bojala prihvatiti se bilo kakvog zadatka. Njezina prepoznatljiva punđa i besprijekoran stil također su nezaboravni atributi. Jovanka je potjecala iz ugledne ličke obitelji Budisavljević, a članica je Saveza komunističke omladine (SKOJ) postala nakon okupacije Jugoslavije 1941. Potom je radila u Narodnooslobodilačkom pokretu (NOP), au ljeto 1942. pristupila je Prve ličke ženske satnije, koja je kasnije ušla u sastav Druge ličke brigade.
Pratila je Šestu ličku diviziju kroz cijeli rat od Like do Drvara, gdje je radila kao politički komesar partizanske bolnice. Kasnije je s divizijom prešla u Beograd i na Sremski front. Unatoč dvama ranjavanjima tijekom rata, odlikovana je za hrabrost i odlikovana Ordenom za hrabrost. Krajem 1945. preselila se u Beograd kako bi bila Titova tajnica i vodila kućanske poslove u njegovoj rezidenciji u Užičkoj 15 i Belom dvoru. Nakon Titove operacije 1947. zbližili su se, a naposljetku i ljubavnu vezu. Vjenčali su se 15. travnja 1952., a javno su objavili svoju zajednicu u rujnu iste godine. Počela je studirati književnost, ali je studij morala prekinuti zbog brojnih obaveza. Otpuštena je iz JNA u činu potpukovnice 1953. Za Tita se udala kada je imala 28 godina, a on 60. Posljednje tri godine njegova života bilo joj je zabranjeno viđanje s njim.
Nakon što je Tita umrla, iz kuće u Užičkoj 15 nasilno je odvedena u spavaćici, a da joj nisu dopustili da ponese ni svoje osobne stvari. Jovanka je nakon toga stavljena u kućni pritvor u trošnoj staroj vili na Dedinju, koja nije imala grijanje i prokišnjavala je. Ostala je bez osobnih dokumenata i zdravstvene knjižice, a od 2007. je vezana za kuću. Jovanka je u jednom od svojih posljednjih intervjua izjavila da nije imala namjeru izaći iz kuće, jer nije imala sredstava za to, niti želju da povrijedi drugi s njezinom patnjom. Zatim je opisala dnevnu rutinu svog siromašnog života, ali je primijetila da su se stvari od tada promijenile.
Iako je i dalje uživala u čitanju i slušanju glazbe, priznala je da joj je život bitno drugačiji nego prije. Budući da je bila potpuno sama, bez ikakve pomoći, nikada nije osjetila zadovoljenje pravde. U 89. godini života preminula je u Beogradu 2013. od srčanog udara, proživjevši u velikoj bijedi 33 godine u samici čekajući da se na ostavinskoj raspravi utvrdi što joj pripada nakon suprugove smrti. Njena posljednja želja bila je da bude položena u Kući cvijeća pored Tita.
