Jedna Ruskinja, čiji je muž oboleo od raka, podijelila je svoju priču na društvenim mrežama, te je kod mnogih korisnika izazvala bijes. Ona je priznala kako je svoga muža ostavila na samrti, te da su je zbog toga porodica i prijatelji osudili, ali je dobila i veliku podršku ljudi kada su saznali o čemu se radi u njenoj priči.: ”Stalno slušam zamjerke od strane prijatelja i rodbine, a i sama sebe krivim kada ostanem sama sa sobom. U isto vrijeme, zaista želim da me čuju i da dobijem savjet. Iskreno, nisam mogla više da živim ovako, ali ne mogu ni sebi da oprostim. Prije deset godina sam se udala za Kolju. Živjeli smo mirno i sretno, ali moj muž nije želio djecu. Bila sam veoma povrijeđena zbog toga. Kolja je stalno radio, dosta je putovao i često je bio van kuće, pa je govorio kako će mi biti teško samoj sa djetetom. Njegovi argumenti su mi se činili logičnim i ja sam pristala”- započela je anonimna žena.

Rekla je da je nakon nekoliko godina pitanje oko djece ponovo postalo aktuelno kod njih dvoje, ali ona nije mogla da zatrudni. Išli su na preglede, a tu su saznali da njen muž ima rak, i tada im se život podijelio na prije i na poslije dijagnoze Kaže da je bila svo vrijeme uz njega u bolnici, po terapijama, posjećivala ga, podržavala, a kada je nastao problem sa novcem prodavala je sve što ima i svoj nakit, a onda je doživio šok. Rečeno im je da liječenje nije uspjelo, da se njen muž neće izvući, a kada je on shvatio da je na samrti, rekao joj je kako želi da vidi svoju djecu, koju je imao sa drugom ženom:” Ispostavilo se da je na službenom putu imao aferu sa drugom ženom. Bila sam slomljena, ali sam nevoljno dovela tu djecu. A zatim sam podnijela zahtjev za razvod. Nisam više mogla preljubnika da gledam u oči.”

Smatra da je uradila najbolje što je mogla za sebe, ali je ipak naišla na žestoku osudu sebi bliskih ljudi: ” Sada me svi ponižavaju, mrze i preziru. Samo njegova majka je razumjela koliku izdaju sam pretrpjela. Sklupčala se kraj mojih nogu iz nježnosti i tuge, ali zbog toga mi je bilo još teže. Odlučila sam da napustim grad. Ne mogu da podnesem da održavam odnose sa rođacima. Inače, moj muž nije umro. Sada je sve bolje, ali me više nije briga.’‘