Svašta se može pronaći i pročitati na internetu, a pogotovo na društvenim mrežama. Bude tu svakakvih tema, nekada i ružnih, ali mi vam danas donosimo jedno stvarno neobičnu i smiješnu priču koje je totalno nestvarna, pogotovo za nasa područja gdje živimo. Priča pocinje u dalekoj Škotskoj gdje je jedan čovjek imao privatni obrt, lijepo je zarađivao a sav novac je štedio i nije gotovo nikako trošio.

Cijeli život mu je prosao u štednji, a kada je ostario rekao je ženi da kada umre, svo njegovo bogatstvo mora sahraniti sa njim, i to bez presedana. Na pitanje supruge što će mu pare kada umre, on je odgovorio da hoće da ima dovoljno para i na onom svijetu. Ona mu je dala obećanje da će tako i biti, i došao je i taj dan. On je preminuo, i došlo je vrijeme da ispuni njegovu posljednju želju.

Došlo je i vrijeme sahrane, ona je sjedila u crnini do najbolje prijateljice. Kada je došlo vrijeme da ga spuste u reku, ona je rekla radnicima na ukopu da malo pričekaju i u tom trenutku je ustala i prisla kovčegu. Imala je kutiju za cipele, koju je polozila na njegov sanduk. Sahrana se završila i tada joj je prišla najbolja prijateljica koja ju je upitala”Pa nisi valjda unutra stavila sav novac koji je zaradio za svoga života?”.

Ona joj je na to odgovorila:”Jesam, skupila sam sav njegov novac, uplatila sam sve na svoj racun koji je otvoren na drugoj banci i uplatila sam mu jedan ček koji sam položila u ovu kutiju za cipele”.