Nije nikakva rijetkost da ljudi u penziji riješe da se isele iz grada i mirne dane provedu u prirodi. Najčešće se tu radi o nekim vikendicama po selima, ali penzioner Žarko Nešovanović je otišao korak dalje pa je iz kuće preselio na drvo. Njegov novi dom je postala krošnja jabuke na kojoj je sebi napravio pravu kuću u kojoj može da se odmara, a kako je rekao novinarima: “Od proljeća do jeseni ja sam na drvetu. Dok je trajala zima bio sam u kući, ali čim krenu lijepi dani ja se vraćam u moje omiljeno mjesto prebivališta, iako je kućica mala oko nje uvijek ima posla. Ideja je nastala sasvim slučajno, zahvaljujući višku slobodnog vremena. Napravio sam kućicu da mogu da odmaram, ali ne samo ja već i moja supruga”
On je tu svoju malu kućicu u potpunosti opremio, i kako kaže, dovoljno je samo da donese ćebe i da spava kao gospodin na visini. I mada je tu kuću najviše gradio za svoju ljepšu polovinu, ona mu se u njoj i ne pridružuje tako često, te kako Žarko kaže, samo ga ujutro provjeri da ga nije tokom noći vjetar odnio, jer sjeverac u tim krajevima zna da dobro zaljulja. Otkrio je da ne može nikome da opiše kakav je to osjećaj kada se ranom zorom probudite i čujete cvrkut ptica, odmorni za nove pobjede”.
On već duže od 10 godina u toplim danima spava na jabuci, a njegova kućica se nalazi na planini Šargan, i kako kaže, spavati će u njoj sve dok ga zdravlje bude služilo. Napravljena je od čvrstog materijala i stabilna je, ali to nije jedina građevina koju je Žarko sagradio na drvetu: “Napravio sam za mog unuka jednu kućicu koja mu služi kao učionica za vrijeme raspusta u ljeto, gdje uči biologiju i geografiju. Pored toga iako sam bio Titovo vojno lice, sagradio sam minijaturnu crkvu sa zvonikom, kada u nju dolazim da se pomolim ja prvo pozvonim”, dodao je Žarko.
Ostatak teksta pročitajte OVDJE
