Nakon što su Turci osvojili Smederevo 1459. godine, postalo je jasno da će mnogi aspekti srpskog jezika, kulture i tradicije biti izmijenjeni. Turska okupacija Srbije trajala je četiri stoljeća sve dok posljednji turski vojnik nije napustio Beograd 1878. Zbog njihove dugotrajne prisutnosti, turski utjecaj još uvijek prožima srpsku svakodnevicu. Iako toga možda nismo svjesni, često koristimo njihove riječi u našem jeziku, a njihovu smo kuhinju asimilirali kao svoju. Iznenađujuće, neka od tradicionalnih imena koja koristimo zapravo su turskog podrijetla. Popularnost turskih televizijskih serija u Srbiji u proteklom desetljeću podsjetila nas je koliko smo usvojili turske običaje.
Primjerice, dan započinjemo uz tursku ili crnu kavu, živimo u velikim zajednicama pod istim krovom i nosimo njihove kultne kućne papuče koje je potrebno izuti. Štoviše, mnogi se turcizmi mogu pronaći u našem svakodnevnom narodnom jeziku. Postoji mnoštvo turskih riječi koje koristimo u svakodnevnoj komunikaciji, kao što su avlija, ajvar, barjak, burazer, čarapa, čorba, ćuprija, ćilim, dugme, ekser, jogurt, kapija, lakrdija, ljestve, pare, rakija, tavan. , zeitin, hajduk, i mnogi drugi. Mirjana Teodosijević, profesorica turskog jezika i književnosti na Filološkom fakultetu u Beogradu, izjavila je u intervjuu za BBC na srpskom jeziku da je trenutno u upotrebi oko 3000 turskih riječi.
No, spomenula je i da ih sve manje ljudi koristi, a taj se trend održao tijekom posljednja dva do tri desetljeća. Osobito su mlađim generacijama te riječi manje poznate, što je Teodosijević primijetila na svojim sveučilišnim predavanjima. Na primjer, kada pita svoje učenike o turskoj riječi za zid, oni obično ne znaju odgovor. Nasuprot tome, za vrijeme Jugoslavije ljudi su koristili znatno više turskih imena, ukupno oko 8.000, uglavnom zbog islamskog stanovništva koje je živjelo u Bosni i Hercegovini. Teodosijević je napomenuo da je turski jezik imao značajan utjecaj na način života na ovim prostorima sve do kraja 19. stoljeća. Širenju jezika pomogli su turska uprava, vojska i lokalno stanovništvo koje je prešlo na islam. Međutim, to više nije slučaj jer engleski sada ima golem utjecaj. Turcizmi, međutim, još uvijek služe stilističkoj svrsi u pisanju, osobito za starije autore. Vjerski izrazi kao što su džamija, muftija i molitva ostaju neprevedeni.
“Jok” je Teodosijevićeva omiljena turska riječ, koja dva puta znači “ne” radi isticanja. Još jedna riječ koju voli je vala, što je islamska zakletva koja znači “Bogom”. Kada je riječ o omiljenom jelu ratluku, svi se možemo složiti da je prisustvo sarme na našim jelovnicima nešto na čemu trebamo biti zahvalni. Naša ljubav za domaća srpska jela ne samo sarma, već i pilav, musaka, kiseli kupus, razne pite, kao i đevreci i drugi pekarski proizvodi.Od turskih slatkiša u kojima uživamo izdvajaju se tulumbe, baklave i tufahi. Glavne karakteristike turske kuhinje su upotreba čorbi, obilje povrća i začina, dok su Srbi poseban afinitet prema grahu, krompiru i bijeloj juhi, a savršena završna točka za sva ova jela je dodatak raznih začina.
