Nakon razornog događaja 3. svibnja, kada je 13-godišnjak smrtno ubio devetero svojih kolega učenika i školskog osiguranja, a ranio profesoricu povijesti i još troje učenika, Marija Ilić Paović, majka djevojčice čija su dva najbliža prijatelji nestali istog dana, govorili su u intervjuu za emisiju “Uranak” televizije K1. Paović je rekla da se njena kćerka više ne osjeća sigurno u “Ribnikaru” nakon traumatičnog iskustva koje je proživjela. Razumljivo je da je nakon ovako tragičnog događaja kćerino povjerenje u sigurnost škole poljuljano.
Marija je održala govor u kojem je rekla da se škola koju je pohađala njezina kći više ne smatra sigurnim utočištem zbog traumatičnih događaja koji su se tamo dogodili. Njezina kći sada odbija ići u školu jer joj to budi sjećanja na tragični događaj. Marija je istaknula važnost pružanja podrške žrtvama i onima koji su pogođeni tragedijom. Napomenula je da se mnogi roditelji u zajednici još uvijek bore pomiriti s onim što se dogodilo 3. svibnja. Ključno je obratiti pozornost na potrebe i dobrobit onih koji su pogođeni događajima kako bi se pomoglo u njihovom procesu ozdravljenja.
Treći maj za nas ostaje potresan i značajan datum. Unatoč proteku vremena, emocije koje smo doživjeli tog dana i dalje nas prate. Nedostatak napretka u rješavanju i obradi događaja tog dana je uznemirujući i ukazuje na duboko ukorijenjenu traumu koju smo svi pretrpjeli. Samo spominjanje tipičnih prekretnica, kao što je polazak djeteta u školu, izaziva osjećaj straha i zbunjenosti dok se borimo da se pomirimo sa situacijom koja prkosi razumijevanju i prihvaćanju. Odluke s kojima se suočavamo su neodoljive, a njihove potencijalne posljedice neizvjesne.
Po mom mišljenju, najteža prepreka je vezana uz izbor da se nastavi s predavanjima kao da se ništa nije dogodilo, što je naknadno priopćeno roditeljima. Ova odluka je donesena samo dva dana nakon neviđene tragedije koja je sve zatekla i ne vjerujem da je itko bio dovoljno spreman donijeti takvu odluku u tako kratkom roku. Kao rezultat toga, nisu svi čimbenici uzeti u obzir, što je dovelo do trenutne situacije. Neophodno je prekinuti prepirku između roditelja i dati neka pojašnjenja. Moramo svi zajedno raditi složno, kako je Marija spomenula u svom obraćanju.
Marijina kći pohađala je nastavu s učenicima VII-2 i s nekima od njih je uspostavila bliske veze. Međutim, nedavno je izgubila dvije svoje najbolje prijateljice. Marija za ovu situaciju smatra odgovornom ravnateljicu, psihologinju i pedagoginju škole. Smatra da su oni odgovorni za ono što se dogodilo i ako to poriču, moralno su u krivu. Ravnatelj škole u početku je odbio komentirati stvar, ali se na kraju oglasio kada je VII-2 zatražio smjenu uprave škole. Marijin razgovor o ovoj temi možete pogledati u emisiji “Uranak” K1 televizije.
