Muslimanka sam i udata sam već skoro 10 godina za Srbina s kojim ima dvoje prekrasne djece.. Moji roditelji nikada nisu bili za našu vezu, ali to pred njim nikad anisu spominjali prvo zbog mene, a poslije i zbog djece.

Za njih je uvijek bio neko ko je DRUGE VJERE. Iako se prema meni ponašao i više nego lijepo, uz sve to još lijek, obrazovan, kultaran momak. Pored svega navedenog mojim roditeljima nikada ni “sjeo”.

On je s druge strane prema njima imao ogromno poštovanje, pa mi je s vremena na vrijeme bilo baš krivo što tako nije i s njihove strane.

On trenutno radi kao profesor na jednom fakultetu, a majka me ljetos zove i pita može li za kćerku od jedne naše dalje rodice urgirati za posao u jednoj kompaniji čijeg vlasnika on lično poznaje.

Kada sam ga upitala da to uradi, on mi je rekao…

Da će sa zadovoljstvom to uraditi, te da mu je drago ako može pomoći. Iako mi ej mama meni je taj potez s njene strane bio odvratan, pa sam joj kroz par dana kazala da ne može ni on tu ništa učiniti.

Ako ga za sve ove godine ne mogu barem zvati “Zete” i imati koliko toliko poštovanja prema njemu, neka ne traže od njega da im pomaže oko takvih stvari.