Mnogi se sjećaju kada se devedesetih godina pojavio spoz za pjesmu Zdravka Čolića ”Čaje, Šukarije” a tada je sve sa svojim nastupom u spotu osvojila djevojčica Ivana Legin koja je pjevala poznate stihove “Ja se zovem Ivana, a tata me zove zlato, rekla sam mami kad porastem, udaću se za tebe, zato rastem i rastem i jedva čekam da porastem”. Ivana je prije toga postala poznata sa svojom ulogom u filmu ”Kuduz” da bi nakon pjesme prestala da se pojavljuje u medijima, a tri decenije kasnije se saznalo da ju je bila zadesila teška izbjeglička sudbina

Iako joj je karijera još kao djevojčici, koju cijela Jugoslavija i danas pamti, krenula uzlaznom putanjom, sve to je nažalost prekinuo rat zbog čega se preselila u Australiju, kao i mnogi ljudi sa ovih prostora. I u Australiji je ona dobila nekoliko uloga, ali, kako je priznala sve su to bile amaterske uloge. Ona i danas živi i radi u Australiji te se bavi režijom, produkcijom i marketingom. Kada je u pitanju njen izbjeglički život tokom rata, kod Ivane su još živa sjećanja na taj period njenoga života, pa se sjeća svega što je preživjela.

Tako je otkrila za medije da je njeno izbjeglištvo išlo preko Beograda, pa Zagreba, Rusije, te je na kraju došla do Australije. Bio je to za nu veoma nemiran, nesređen i nestabilan period u životu kao i svim izbjeglicama, te se dešavalo da tek što se navikne na jednu školu i na način života u nekoj sredini, da je morala da mijenja sve i da bi se našla u sredini sa novom kulturom i sa novim jezikom. Kako je jednom rekla u medijima: ”Nije bilo lako, ali ovakva iskustva definitivno jačaju. Mali ožiljci će uvijek biti prisutni, nekada će da zasvrbe ili da se upale, obično kada to najmanje očekujemo. Međutim, na to gledam kao na proživljeni život i kad taj ožiljak zasvrbi, samo me podsjeti da sam u 33 godine preživjela nešto što mnogi nisu sa 90”