Šta se desi kada Srbin živi 20 godina u Ženevi i nije zadovoljan životom u Švajcarskoj, dok je i u Beogradu stranac kod kuće… Tako je ovaj Beograđanin koji je na radu u Švajcarskoj na društvenim mrežama opisao kako je to živjeti prijeko:

„Došao mi je prijatelj iz Ženeve. Odveo sam ga na sladoled. Danas u Beogradu moguće je pojesti izvanredan sladoled u pristojnom ambijentu uz sasvim solidan espreso. Ima 30 godina. Nije oženjen, trenutno nema djevojku. Radi tek toliko da nema sopstveni život. Ima dosta posla, dobar sako, novi ajfon, i pristojnu dozu nezadovoljstva. Ima toliko novca da ga ne hvata panika koja mori njegove vršnjake u Srbiji. Pošto nema panike koja ljudima ipak daje neku živost, on izgleda umorno i prezasićeno. Trideset godina rada u strogo uređenom sistemu, nikakav kapital, i nikakvo emotivno zaleđe zvano porodica.”

U nastavku ova priča ide na ovaj način: ” Živi u elitnoj četvrti Koloni u iznajmljenom stanu. Teško je tamo imati nešto svoje. Sve te tjera da radiš i trošiš. Dok radiš, možeš pristojno živjeti, kad odeš u penziju bježiš iz Švajcarske glavom bez obzira. Ima 30 godina i 10 godina radnog staža. Rijetko ko ovdje može tim da se pohvali. Vikend nema. Jedan dan nedjeljno mu je slobodan i pritom taj dan se stalno mijenja. Radi za Novu godinu i Božić. Kada dođe u Srbiju, svi ga gledaju kao gastarbajtera. Svaku njegovu misao mjere kroz švajcarske franke.”

Ostatak teksta pročitajte OVDJE

 

Preporučeno