Stanislava Pešić rođena je 1941. u Grockoj. Otac Dušan bio je zamjenik javnog gradskog tužioca, a majka Vera profesorica francuskog. Svoje djetinjstvo na Tašmajdanu glumica je je opisala ovim riječima: „Nisam bila ni mirna ni povučena. Naprotiv, uvijek sam voljela da se tučem. Organizovala sam boks mečeve i rvačka takmičenja, iz kojih sam izlazila kao poražena strana. Uopšte, djetinjstvo pamtim po posjekotinama i modricama, zavojima i flasterima.” Veoma važna osoba u tom njenom ranom periodu je bila baba Desa iz Zaječara koja je bila pravi izvor mudrosti, pa je tako Stanislava u knjizi „Devetnaest društvenih igara” otkrila i ova svoja sjećanja:
„Tatina plata bila je mala i, za razliku od druge djece, mi nismo imale da jedemo med, već smo užinale mast i hljeb. Uletiš u kuću, baba namaže mast na hljeb i trk napolje. Priznale smo da nas je sramota što mi jedemo mast, a druga djeca med.”– Kako kaže, već sutra je baba, koja se teško kretala došla do šetališta, te iz sveg glasa povikala: ”Vesna, Mirjana, Staša, užina! Meda i ’leba!”– Kako je Stanislava otkrila baba im je u ruke bila stavila topli hljeb te im je rekla:” Trčite dok se ne slojani, nikom ne daj da proba, jedite brzo! A samo je zagrijala hljeb, mast se istopila i mi smo dobile ‘meda i hljeba’…”
Već kao tinejdžerka Stanislava se bila oprobala na audiciji za omladinsko pozorište i odmah je uspjela, a tada je pred njom u žiriju bio Ljuba Tadić i Vera Belogrlić, te je ona pred njima recitovala „Spaljenu pesmu” od Zmaja i monolog majke koja je ubila sina iz „Svetog plamena” Somerseta Moma. Nakon svega ju je Tadić upitao da li zna nešto smiješno, a ona mu je rekla da ne zna i tada je zaplakala,a dok je plakala glumac je nabrajao naslove smiješnih pjesama, sve dok ona nije rekla da zna ”Otac i sin” od Đure Jakšića
Ostatak teksta pročitajte OVDJE
