Sta­ni­sla­va Pe­šić ro­đe­na je 1941. u Groc­koj. Otac Du­šan bio je za­mje­nik jav­nog grad­skog tu­ži­o­ca, a maj­ka Ve­ra pro­fe­sorica fran­cu­skog. Svo­je dje­tinj­stvo na Ta­šmaj­da­nu glu­mi­ca je je opisala ovim riječima: „Ni­sam bi­la ni mir­na ni po­vu­če­na. Na­pro­tiv, uvijek sam vo­lje­la da se tu­čem. Or­ga­ni­zo­va­la sam boks me­če­ve i rvač­ka tak­mi­če­nja, iz ko­jih sam iz­la­zi­la kao po­ra­že­na stra­na. Uop­šte, dje­tinj­stvo pam­tim po po­sje­ko­ti­na­ma i mo­dri­ca­ma, za­vo­ji­ma i fla­ste­ri­ma.” Veoma važna osoba u tom njenom ranom periodu je bila baba Desa iz Zaječara koja je bila pravi izvor mudrosti, pa je tako Stanislava u knjizi „De­vet­na­est dru­štve­nih iga­ra” otkrila i ova svoja sjećanja:

„Ta­ti­na pla­ta bi­la je ma­la i, za raz­li­ku od dru­ge dje­ce, mi ni­smo ima­le da je­de­mo med, već smo uži­na­le mast i hljeb. Ule­tiš u ku­ću, ba­ba na­ma­že mast na hljeb i trk na­po­lje. Pri­zna­le smo da nas je sra­mo­ta što mi je­de­mo mast, a dru­ga dje­ca med.”– Kako kaže, već sutra je baba, koja se teško kretala došla do šetališta, te iz sveg glasa povikala: ”Ve­sna, Mir­ja­na, Sta­ša, uži­na! Me­da i ’le­ba!”– Kako je Stanislava otkrila baba im je u ruke bila stavila topli hljeb te im je rekla:” Tr­či­te dok se ne slo­ja­ni, ni­kom ne daj da pro­ba, je­di­te br­zo! A sa­mo je zagrijala hljeb, mast se is­to­pi­la i mi smo do­bi­le ‘me­da i hlje­ba’…”

Već kao tinejdžerka Stanislava se bila oprobala na audiciji za omladinsko pozorište i odmah je uspjela, a tada je pred njom u žiriju bio Ljuba Tadić i Vera Belogrlić, te je ona pred njima recitovala „Spa­lje­nu pe­smu” od Zma­ja i mo­no­log maj­ke ko­ja je ubi­la si­na iz „Sve­tog pla­me­na” So­mer­se­ta Mo­ma. Nakon svega ju je Tadić upitao da li zna nešto smiješno, a ona mu je rekla da ne zna i tada je zaplakala,a dok je plakala glumac je nabrajao naslove smiješnih pjesama, sve dok ona nije rekla da zna ”Otac i sin” od Đure Jakšića

Ostatak teksta pročitajte OVDJE

 

Preporučeno